Istinita priča o povratku sa drugog svijeta.

Istinita pcriča o povratku sa drugog svijeta

Istinita pcrica o povratku sa drugog svijeta

Ovo je istinita priča o povratku sa drugog svijeta.
To mogu da tvrdim zato što sam je čuo iz prve ruke, od svjedoka koji je prisustvovao tom povratku.

Da počnemo od početka.

Radio sam, tako, jednog dana u radnji, kada je došao jedan stariji komšija sa namjerom da na neko vrijeme ugasim mašine pa da malo sjednemo i popričamo.

To je već bilo uobičajeno pošto su ti, stariji,ljudi često navraćali kod mene a i ja sam volio da slušam njihove priče.

Na žalost oni su skoro svi već otišli na taj svijet o kojem ću da vam pričam.

Ovaj koji mi je ispričao ovu priču je i dan danas živ.

Dakle, kada je on došao ja sam ugasio mašine i izašao iz radnje.

Sjeli smo na travu jer je bio ljetni dan. Pričali smo nešto ne obavezno tako da se te priče sada više i ne sjećam.

U jednom momentu on je rekao da se niko nije vratio sa drugog svijeta, pa je onda zastao i ispravio se.

“Ja kažem niko se nije vratio, a jest moja nena.”

Kada sam čuo te riječi u meni se probudila velika znatiželja pa sam ga skoro natjerao da mi ispriča kako je to bilo.

Kako to stari ljudi već znaju, tiho i stalošenoo, počeo je da priča.

       Ovako je to bilo.

“Bio sam mali kada je moja nena pala na postelju. Svi smo znali da to nije obična bolest nego je došlo vrijeme da se rastajemo.

Iz dana u dan njeno stanje je bivalo sve gore i gore.

Jednog dana  su se okupila sva njena djeca jer se samo pogledalo…

Tako je i bilo.

Nena je i umrla taj dan.

Moje tetke, kao i mnogi drugi koji su se tu našli su počeli da plaču.

Bilo je očigledno da je nena preselila. Trajalo je to možda i pola sata kada je nena odhuknula i, kao u čudu,pogledom prešla preko nas.

-Pa zar sam ja i sada ovdje- jedva je izgovorila.

Pitali smo je zašto a ona je odgovorila da je malo prije bila na drugom svijetu.

Tetke su u glas počele da je ubjeđuju da joj se samo činilo ili je možda sanjala.

Jesam- rekla je nena- ja sam bila na drugom svijetu.

Svi u glas su je počeli smirivati iako je meni lično žena izgledala savim mirno i razborito kada je tvrdila da je napuštala ovaj svijet.

Na kraju je ušutjela pod pritiskom prisutnih.

Više o tome nije pričala, iako je bilo očigledno da je ona tamo bila.

Više nikada nije ni imala priliku da nam ispriča jer je pola sata poslije tog događaja opet umrla i više se nije vraćala.”

Kasnije, kada god bih vidio ovog mog prijatelja, na um mi je padala ta njegova priča.

Čestit je čovjek pa znam da je to istinita priča i da je nije izmislio .

Kada god bih na internetu pročitao priču kako je neko imao iskustvo bliske smrti, znao sam da je to istina i da su oni tamo bili.

A jednog dana i mi ćemo se osvrnuti oko sebe pa umjesto svoje djece, komšija i rodbine koji nas ispraćaju, vidjeti svoje davno umrle prijatelje koji će nas tamo dočekati.

Jer na taj put svi moramo poći.

(Kucni-ljekar.com)