Kako se odnositi prema djetetu koje ima dijabetes i kako rješavati probleme na koje možemo naići?

Kako se ponašati onog momenta kada saznate da vam je dijete postalo dijabetičar.

Dijagnoza dijabetesa je vrlo uznemirujući i zbunjujući događaj, pogotovo kada je u pitanju dijete što je u posljednje vrijeme sve češći slučaj.

Strah koji dijete osjeti, zajedno s roditeljem, je nemoguće izbjeći. Ipak, takve reakcije su uglavnom kratkotrajne i prolazne s obzirom da se djeca lakše usmjeravaju na sadašnjost. Bitno je da dijete ima podršku porodice, da postoji osoba kojoj se može povjeriti , reći kako se osjeća te da zna da će u tome biti shvaćeno. Ovisno o dobi djeteta treba se usmjeravati na pojedine aspekte prilagodbe na bolest, pa će se tako mlađa djeca više oslanjati na pomoć roditelja, dok će kod starije djece prevladati želja za provođenjem vlastite volje koja će se ponekad “sukobljavati“ s traženom strogom kontrolom šećera.

Roditelj ne treba sažalijevati dijete radi bolesti, ali, isto tako treba dobro znati prepoznati kada dijete “iskorištava“ svoje stanje kako bi došlo do nekog cilja. Treba postaviti realne ciljeve, objasniti djetetu da dobra kontrola šećera ne znači uvijek idealne šećere, te poticati samokontrolu i edukaciju.

Pohvalite svoje dijete za trud koji ulaže, a u isto vrijeme, nemojte ga kritizirati kad pogriješi, jer njemu je ipak najteže, i još uvijek je samo dijete koje od života očekuje mnogo. Propitkujte ga kako bi ono riješilo neki problem, umjesto da vi donosite sve odluke jer na taj način radite na osamostaljivanju djeteta te na pridavanju važnosti djeteta u njihovoj kontroli bolesti. Djeca se često znaju osjećati loše jer se s postavljenom dijagnozom osjećaju drugačija od ostale djece, pa je zato dobro uključiti dijete u neke aktivnosti u koje će biti uključena i druga djeca oboljela od dijabetesa.. Postoje i facebook grupe i drugi komunikacijski kanali u koje su uključene, mlade osobe sa dijabetesom.

Ovakve grupe su idealna mjesta gdje se mogu pronaći savjeti kako savladati neki problem u realnom vremenu,onog momenta kad na problem naiđete, ako je vama i vašem djetetu to nešto sa čime se niste susretali, na desetine, pa i stotine roditelja i djece su taj isti problem već rješavali.

Najbitnije je da i dijete i vi shvatite da niste sami i da je bolest koja vas je pogodila sve prisutnija i da ona ne smije da bude razlog vašeg izolovanja ili udaljavanja od ostatka zajednice.

Ako imate dijete koje je već ušlo u pubertet i primijetili ste da je regulisanje šećera, pogotovo u jutarnjim satima sve teže, treba da znate slijedeće.

U vrijeme puberteta i adolescencije postizanje optimalne glukoregulacije vrlo je zahtjevno, što zbog loše kooperativnosti djeteta, što zbog hormonskih promjena u tom životnom razdoblju. Naime, upravo je u vrijeme puberteta i adolescencije pojačano lučenje hormona rasta smanjuje osjetljivost na inzulin. S obzirom da se hormon rasta najvećim dijelom luči noću, to je razdoblje kada dolazi do najizraženijeg smanjenja inzulinske osjetljivosti što rezultira pojavom visokih koncentracija glukoze u krvi rano ujutro, tzv. “fenomenom zore“. Posljedica je poteškoća u titraciji inzulinske terapije. Najčešći terapijski pristup je pomicanje večernje doze bazalnog inzulina na kasnije i/ili povisivanje njegove doze, odnosno po potrebi zamjena jednog pripravka dugodjelujućeg inzulina drugim.

Ako kod oboljelog člana porodice primijetite oscilacije u ponašanju i raspoloženju treba da vam je jasno da promjene glikemije mogu biti praćene raznim simptomima među kojima su i promjene raspoloženja odnosno ponašanja. U slučaju hipoglikemije, mogu se javiti nervoza, anksioznost, iritabilnost i umor, a u mlađe djece nagle i bezrazložne promjene raspoloženja. U konačnici, tešku hipoglikemiju prati i poremećaj svijesti. Promjene raspoloženja nisu česte uz hiperglikemiju gdje u prvom redu dominiraju žeđ i pojačano mokrenje, no moguć je i pojačan umor.

(izvor:Večernji.hr/uredio Kucni-ljekar.com)