Koliko dugo čovjek može bez sna? Priča o srednjoškolcu koji je izdržao 11 dana

U januaru 1964. sedamnaestogodišnji Randy Gardner iz San Diega odlučio je za školski naučni projekat ostati budan što duže može. Izdržao je 264 sata, 11 dana, bez kafe i tableta, samo uz kolu, glasnu muziku i hladne tuševe, dok su ga dva druga držala budnim. Posljednjih dana ga je pratio i istraživač sna sa Stanforda William Dement. Njegov rekord je i danas najpoznatiji dokumentovani slučaj dobrovoljnog nespavanja.

Šta se dešavalo iz dana u dan

Trećeg dana je postao razdražljiv i nespretan, imao je problema s koordinacijom. Petog dana su počele halucinacije i paranoidne misli: u uličnom znaku je vidio čovjeka, bio je uvjeren da je poznati košarkaš. Pamćenje i koncentracija su mu padali, nije mogao brojati unazad. Zanimljivo je da je na kraju, 11. dana, održao konferenciju za štampu na kojoj je govorio razgovijetno i djelovao prilično pribrano, što pokazuje koliko se mozak zna kratkoročno „sabrati“ pod pritiskom.

Oporavak

Prve noći je spavao oko 14 do 15 sati, pa sljedećih nekoliko noći nešto duže nego obično, i za sedmicu je bio na normalnom rasporedu. Dement je tada zaključio da nije bilo trajnih psihijatrijskih posljedica. Gardner je, međutim, u šezdesetim godinama života dobio tešku nesanicu koja je trajala desetak godina; da li je povezana s eksperimentom, niko ne može dokazati.

Zašto Guinness više ne vodi ovaj rekord

Guinnessova knjiga rekorda prestala je pratiti nespavanje još sredinom devedesetih, jer je procijenila da je potencijalna šteta po zdravlje prevelika da bi se podsticala. Postoje nepotvrđene tvrdnje o dužim periodima, ali bez naučnog nadzora.

Šta nauka zna o manjku sna

  • Poslije 17 do 19 sati budnosti, koncentracija i reakcije padaju na nivo sličan onom pri 0,5 promila alkohola; poslije 24 sata na nivo oko 1 promila. To je zaključak australskog istraživanja objavljenog u časopisu Nature 1997.
  • Mozak nakon dugog bdijenja počinje „mikrospavati“: dijelovi mozga se gase na nekoliko sekundi dok ste naizgled budni. Zato su vozači bez sna opasni iako se osjećaju dobro.
  • Hronični manjak sna, pet do šest sati noćima, dugoročno je povezan s gojaznošću, dijabetesom, visokim pritiskom i slabijim imunitetom.

Može li se umrijeti od nespavanja

Kod zdravih ljudi tijelo ne dozvoli: zaspite, htjeli ili ne. Postoji izuzetno rijetka nasljedna bolest, fatalna porodična nesanica, kod koje mozak gubi sposobnost spavanja i koja završava smrću, ali ona nije posljedica bdijenja nego njegov uzrok. Kod životinja prisilno nespavanje jeste bilo smrtonosno u laboratorijskim uslovima.

Pouka

Gardnerov rekord se u udžbenicima navodi ne kao podvig nego kao upozorenje: dovoljno je dva do tri dana bez sna da se zdrav mladić pretvori u osobu koja halucinira. Sedam do devet sati noću nije luksuz.

Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled kod ljekara. Za svako zdravstveno pitanje obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Izvori

Naslovna fotografija: Matt Moloney / StockSnap (CC0)

Komentiraj