Narodni doktori. Skriveni dragulji i skromni dobročinitelji.

narodni doktori

narodni doktori

Narodni doktori, ljudi koji liječe, skriveni svojom skromnosti.

Na narodnu medicinu se danas gleda kao na zaostali način liječenja. Stručnjake iz domena narodne medicine često naztivaju nadri ljekarima ili samozvanim doktorima.

Međutim, dali je doktor onaj ko ima diplomu ili onaj ko uspješno liječi.

Jasno je da mi ne možemo bez zdravstvenih radnika koji rade po domovima zdravlja ili bolnicama.

Njihova uloga u našim životima je vrlo važna.

Međutim i među njima ima onih koji diplomom skrivaju svoje ne znanje ili slab moral. Pogledajte priču koju smo objavili  o jednoj takvoj osobi ovdje

Međutim nisu ni narodni doktori svi isti.

I među njima ima onih kojima je cilj novac a ne pomoć bolesnim ljudima.

Ipak, ima ih koji zaslužuju da se o njima napišu knjige a ne samo jedan članak na sajtu.

O jednom takvom doktoru ću vam pisati u ovom tekstu.

Ispričat ću vam jednu istinitu priču o ženi koja je zahvaljujući jednom starom čovjeku, poznavaocu drevnih načina liječenja izbjegla operaciju.

Bilo je to ovako.

Narodni doktori skriveni dragulji

Jedno jutro je pred našu kuću došla neka nepoznata žena. Iznenadilo nas je kada nam je rekla da traži baš nas, pošto je mi do tada nismo poznavali. Kada smo malo popričali ispostavilo se da je njena kćerka udata za rođaka moje supruge.

Ona nas je zamolila da joj pokažemo kuću doktora Naila.

Baš tako je rekla “Doktor Nail“.

Svi smo se dali na razmišljanje dali u našem mjestu postoji taj doktor. Niko se nije mogao sjetiti da u našem mjestu uopšte ima neki doktor pa smo je ubjeđivali da je pogriješila.

Ima jedan Nail, stariji čovjek, ali on nije doktor.

Ta žena nam je ispričala šta ju je nagnalo da traži tog “doktora.

Ona sa suprugom živi u Hrvatskoj i već par godina ima velikih problema sa stomakom.

Konstantno je boli stomak.

Doktori su iscrpili sve moguće načine liječenja pa im je preostalo još samo da je operišu o čemu su je već i obavijestili.

Kada je to pričala nekom čovjeku on joj je rekao da pronađe Naila kako bi joj pomogao pošto on uspješno liječi takve bolesti.

Ako joj Nail ne pomogne, već se pomirola sa činjenicom da mora na operaciju.

Poslije te njene priče smo shvatili da ona i ne traži pravog doktora sa uokvirenom diplomom nego možda baš našeg komšiju Naila.

Skromnog i poštenog čovjeka koji se ni po čemu nije izdvajao od drugih.

Odveli smo je kod njega.

Kod doktora Naila.

Na moje iznenađenje Nail je potvrdio da liječi probleme koji su vezani sa pomijeranjem želuca sa njegovog mjuesta.

Ta bolest se kod nas zove struna.

Nail je, kao pravi doktor, odlučio da je pregleda kako bi uspostavio dijagnozu.

Stisno joj je šaku na dijelu između palca i kažiprsta i nešto osluškivao.

Rekao je da joj može pomoći pošto je u pitanju samo struna. Doduše malo zapuštena struna, koju je trebalo davno liječiti.

Postupak koji je koristio za njeno liječenje je bio, za nas obične smrtnike, bez ikakvog naučnog utemeljenja.

Palcem i kažiprstom jedne ruke je konstantno stiskao mjesto između palca i kažiprsta na njenoj lijevoj ruci.

Drugom rukom je nešto tražio na njenoj nadlaktici.

U jednom momentu je rekao da joj je pronašao želudac.

Zatražio je peškir da joj sveže ruku kako bi ga fiksirao.

Meni je taj njegov postupak liječenja bio smiješan. Lično sam mislio da od takvog liječenja nema fajde.

Na kraju je rekao da je on uradio sve što je trebalo i da je na njoj da se čuva.

Zabranio joj je da radi teške poslove i strogo naredio mirovanje par dana dok se želudac ne adaptira na promjenu.

Žena je pitala koliko košta tretman ali je on rekao kako je bitno da ona ozdravi.

Pokloni.

Neko vrijeme poslije tog događaja nismo ništa čuli o toj ženi.

Mislili smo kako liječenje nije uspjelo i da je vjerovatno negdje u Hrvatskoj. Leži u nekoj bolnici operisana.

Međutim, jednog dana ona je ponovo došla kod”Doktora” ali ovaj puta ne da bi se liječila nego je donijela punu torbu poklona.

“Doktor Nail me ispod noža spasio” -kaže ona.

Sva radosna nam je objašnjavala kako je poslije liječenja stomak niti jednom nije zabolio i da je neizmijerno zahvalna Nailu što ju je spasio.

Poenta ove istinite priče je u tome da nikada ne treba unaprijed odbacivati neki metod liječenja samo zato što ti je taj način liječenja do tada bio nepoznat.

Meni je Nailovo liječenje izgledalo bez veze  ali je ono ipak izliječilo ženu koju doktori godinama nisu mogli izliječiti.

Ne treba ljude proglašavati nadri-ljekarima samo zato što nije uokvirio diplomu i okačio je o klin.

Nikad ne znaš koliko je on ljudi izliječio.

Na žalost Nail je umro i svoje vještine je odnio sa sobom u mezar.

Ostaje samo nada da negdje u narodu ima još takvih ljudi.

Narodnih doktora koji kao skriveni dragulji zrače svojom humanošču i pomažu ljudima.

Koji skromno žive sa svojim komšijama a pomažu iz samilosti a ne zbog zarade.

Velika šteta bi bila da se takvo znanje izgubi.

Ova priča neka bude podsticaj svim tim skrivenim doktorima ( skrivenim draguljima narodne medicine) da svoje znanje prenesu i drugima kako ono nebi umrlo zajedno sa njima.

(Kucni-ljekar.com)